Danas prepisujem jednu meditaciju jer sam osjetila veliku radost kada sam ju pročitala. Lako mi je podijeliti nešto kroz što sam sama prošla i što mi je najprirodnije nastaviti raditi. Nisam znala da to što radim ima ime. :-D Nisam na to gledala kao na meditaciju iako mi je sada jasno da doslovno sve što radimo može biti meditacija. 

"Meditacija je avantura, najveća avantura u koju se ljudski duh može upustiti. Meditacija znači samo biti, ništa ne raditi - nikakva aktivnost, nikakva misao, nikakva emocija. Ti samo jesi, a to je čista radost."

Nije lako doći do toga. Iako kad krenete, stvari postaju lakše. Naizgled. ;-) Zato je dobro znati kojem tipu pripadate. Volite li misliti, volite li osjećati ili volite pokret- tjelesnu aktivnost. Svi volimo to sve, ali ipak postoji nešto što dominira u nama. Još uvijek sebe ne mogu definirati u potpunosti. Ali sve vodi tome da mi se najlakše povezati s tijelom jer mi je tu. Vidljivo i živo. Upozorava na sve i svašta ako obratim pozornost.

A sada meditacija. :-)

Vipassana se može izvoditi na tri načina.

Prvi način : svjesno zapažanje svojih aktivnosti, svog tijela, svog razuma, svog srca. Kada hodate, hodajte svjesno, kada mičete ruke, mičite ruke svjesno, sa znanjem da ih vi pokrećete. Inače ih možete pokretati bez ikakve svjesnosti, poput automatizma. Budite potpuno svjesni tjelesnih pokreta. Dok jedete, pazite na sve pokrete koji su vam potrebni. Dok se tuširate, osjećajte svježinu koju osjećate kada vas voda obasipa, radost koja vas obuhvaća - jednostavno budite svjesni toga. To se ne bi smjelo događati na nesvjesnoj razini.

Isto vrijedi i za um. Kakve god misli se pojavljuju na ekranu vašeg uma, samo ih promatrajte. Kakve god emocije prolaze preko ekrana vašeg srca, samo ostanite svjedok-nemojte se uplitati, nemojte se identificirati, nemojte suditi što je dobro, a što zlo. To nije dio vaše meditacije.

Drugi način : disanje - postanite svjesni svoga disanja. Kod udaha trbuh se diže, kod izdaha on se spušta. Druga metoda vas uči da budete svjesni svog trbuha : njegovog dizanja i spuštanja. Trbuh se nalazi veoma blizu izvora života; dijete je spojeno s majkom kroz pupak. Tamo se nalazi njegov izvor života. Kada se trbuh diže, to je životna energija koja se diže sa svakim udahom. Ta metoda nije teška, možda je čak i lakša jer se radi o jednom činu. Kada postanete svjesni disanja, glava postaje mirna, srce postaje mirno, a promjenjiva raspoloženja nestaju.

Treći način : budite svjesni disanja na ulazu u tijelo u trenutku kada zrak prolazi kroz nosnice. Osjetite ga u nosu - točki koja predstavlja suprotni spol trbuha. Zrak koji ulazi u tijelo donosi nosnicama određenu svježinu. Tada slijedi izdah...udah, izdah. Lakša je za muškarce jer su žene svjesnije trbuha. Noću za vrijeme spavanja dišemo trbuhom i zbog toga smo za vrijeme spavanja opušteni. To je prirodno disanje.

Ako želite spojiti dvije metode zajedno - možete; tada će stvar postati intenzivnija. Osjetite što je najlakše i najprirodnije za vas.

NE ZABORAVITE : ono što je lakše, to je pravi put!

SJEDENJE

Pronađite takav položaj u kojem ćete moći sjediti udobno i budno. Leđa i glava trebaju biti uspravljeni, oči zatvorene, a disanje neka bude normalno. Ostanite potpuno mirni, ne mijenjajući položaj tijela, osim ako to nije neophodno. Promatrajte trbuh iznad pupka : kako se kod udisaja diže, a izdisaja spušta. To nije tehnika koncentracije, stoga dok promatrate disanje, mnoge stvari vam mogu privući pažnju. Kod Vipassane ništa vam ne može smetati. Ako nešto iskrsne, prestanite promatrati disanje i obratite pažnju na to, što god to bilo, sve dok to ne ode i vi se ponovno vratite disanju. To mogu biti misli, osjećanja, prosuđivanja, tjelesne senzacije, utisci iz okoline itd. Ovdje je bitan proces promatranja, a ne ono što se promatra. Nemojte se identificirati sa stvarima koje iskrsnu. Pitanja i problemi se mogu promatrati kao nerješive misterije i u takvima uživati.

Ovo je meditacija o kojoj ću vjerojatno pričati cijeli život. Takav je utisak ostavila na mene. Živim ju svjesno već godinu dana i ne znajući da je meditacija. Krenulo je od disanja i trbuha. Prebacilo se na sve što radim, mislim i osjećam. I došla mi je sama. Ne znam zašto je to toliko bitno, ali ipak čini razliku. Laka mi je. Dolazi prirodno. I ono po čemu mi je zaista posebna je važnost procesa promatranja, a ne objekt promatranja. Postoje distrakcije tijekom meditacije koje postaju zanimljive ako im ne pružate otpor nego ih privatite kao novi objekt promatranja. Ali mislim da sam o tome već pisala u zadnjim člancima. :)

Želim vam puno smijeha i šarma danas kada je Mjesec pun i u znaku Lava. Vječitog djeteta i egocentrika. Možemo danas sići sa svog trona i igrati se s ostalima. ;-)