Čini mi se da su kroz život suze postale manje vrijedne, nešto što se skriva. Ali složit ću se s Oshom i reći da je to samo strah protkan uvjerenjima.

Dubina tuge je sasvim druga priča.

Kada šaljete tugu ljudi oko vas bježe kako bi izbjegli svoju vlastitu. Možda ćete za njih biti preosjećajni. Neki će vas razumjeti. Sve mogućnosti su otvorene.

Lijepo je ploviti dubinama. Čuti i doživjeti ih. Uživati u njima nakon prihvaćanja. Dubina je ono što smo gurnuli u nesvjesno. Nemoguće je suočavanje s nesvjesnim bez vaše prisutnosti.

Ljestvicu emocija upoznala sam kroz prvi program za žene Anite Vadas. Psihijatar i istraživač svjesnosti dr.Hawkins zaslužan je za skalu emocija. Dokazao je da svi subjekti i objekti imaju energiju koja vibrira na skali svjesnosti. Prihvaćanje je visoko na njoj. Do njega dolazite kada se suočite s emocijama niskih frekvencija.

Krivnjom, strahom, sramom, apatijom, ljutnjom...

U drugom tjednu meditacije suza, promatrala sam tugu. Suze nisu dolazile. Niti jedan dan. Ne mozgam previše oko toga zašto. Nisu se dogodile i to je dovoljno. Prizivala sam mislima sve događaje koji bi me mogli navesti na suze i nisam uspjela. Zato sam osjetila tugu.

Nju mogu promatrati. I to nikada nije samo tuga. Uz nju uvijek ide sreća, ruku pod ruku.

Noelu sam samo jednom rekla : "Isplači jer nakon suza dolazi smijeh". Zapamtio je. Pričao je o tome jedno vrijeme, ali nitko ga nije shvatio ozbiljno. Znam jer sam slušala. 

Nakon trećeg tjedna meditacije plesa, susrela sam smrt. To je bila četvrta u tri mjeseca. Tri životinje i jedan čovjek. Danas ti je rođendan, Dida moj. Upalila sam ti svijeću. Vidim te svaki dan s osmjehom na licu.

Zadnja smrt došla je po Namija, psa. Imali smo ga pet mjeseci i bio je moja sjena. Taj dan sam upoznala suze u pravom smislu te riječi. Svjesno sjedila i plakala. Bez gledanja na sat. Jutro nakon toga nisam željela ustati ni sjesti na kauč u meditaciju. Jer on je meditirao sa mnom, svako jutro.

Dogodilo se nešto neočekivano.

Chica, jedna od mačaka, došla je odmah u moje krilo. Otvorila kanale suza i zahvalnosti u isto vrijeme. Dugo nakon toga dolazila je svako jutro, čim bi se spustila na kauč.

Tada sam ih primijetila. Nakon dugo vremena doživjela sam svoje mačke.

Od smrti psa, mačke vladaju, to je istina. Ali i pomažu. Svu ljubav koju je Nami probudio u meni, prenijela sam na njih. I ne samo njih. Dobile su ju opet i s njom mene kakvu poznaju. A ja sam dobila sebe kakvu poznajem.

I dalje sam u meditaciji plesa, a mačke su oko mene. 

Suze iscjeljuju dušu. Ako im se u potpunosti prepustite. Misli i tu mogu nestati. Doživjela sam to. Prazninu tako veliku da ne znate gdje joj je početak, a gdje kraj. I ta praznina oslobađa. Jer i ona prolazi. Dolazi u trenutcima kada ste ju spremni prihvatiti. 

Kroz proces prisutnosti došla sam do spoznaje da imam strah od kritike. Trebalo je "pronaći" riječ koja će taj strah pretvoriti u pozitivno stanje. Meni je odzvanjalo prihvaćanje. I prema tome sam krenula.

Sve se vrti oko istinskog prihvaćanja. 

Uživajte u svemu što vam dolazi. Tako će prihvaćanje postati dio svakodnevice.