Prije nekoliko dana na Budi dobro objavljen je članak Boginje - mitski arhetipovi u ženskoj psihi koji je napisala Indira Juratek. Nakon pročitanog i ugrubo donesenog zaključka da bi Hestija mogla biti moja boginja, knjiga je već bila u rukama. Tematika me privukla pričama koje odlaze malo dalje od uma jer mi ga je iskreno, dosta. ;-)

Knjigu je napisala psihologinja Jean Shinoda Bolen pod nazivom Boginje u svakoj ženi, mitski arhetipovi u ženskoj psihi, a postoji i u muškoj verziji, Bogovi u svakom muškarcu. :-)

Gloria Steinem u predgovoru kaže :

"Ovu vam knjigu preporučujem osobito ako ste jedna od onih čitateljica koje bi, poput mene, mogle osjećati odbojnost prema njezinoj temi. Naposljetku, kako nam mitološke boginje iz patrijarhalne prošlosti mogu pomoći analizirati naše trenutne stvarnosti ili zakoračiti u ravnopravnu budućnost?"

Još uvijek nisam pročitala knjigu u cijelosti, ali definitivno jesam jedna od onih koje vjeruju ovakvim istraživanjima. Pri tome ne mislim da ću shvatiti riječi doslovno, ali prema onome što sam pročitala o samoj Hestiji ne mogu ostati ravnodušna jer previše je sličnosti, a i vjerujem da naši korjeni sežu u prošlost.

"Srednje godine mogu biti vrijeme u kojem žena Hestija službeno ulazi u samostan ili ašram, mijenja ime te svoj život posvećuje određenom duhovnom putu. Za nju je to prirodan prijelaz, produbljivanje već razvijene posvećenosti."

Da, rekla bi da je ovo doba svojevrsni povratak i prihvaćanje onoga što je zaista u meni. To ne znači da planiram gore napisano, ali da osjećam taj prijelaz, to da. :-)

"Žene koje u sebi ne nose Hestiju, mogle bi odlučiti provesti neko vrijeme s Hestijom, u unutarnjem, tihom, uravnoteženom dijelu svoje osobnosti. U tom cilju moraju pronaći vrijeme i prostor - osobito ako su inače usredotočene na vanjski svijet, ako im životi vrve aktivnošću i odnosima, ako se istodobno ponose i žale na činjenicu da "nikada nemaju ni trenutka mira."

Period kada sam bila orijentirana prema vanjskom svijetu, kada sam dobila djecu i željela živjeti život po tuđim mjerilima odvukao me od mene same. Zato se pronalazim u gore napisanom. Nisam imala vrijeme. I nisam imala mir. Dom koji je za mene upravo ono što je simbol ove boginje postao je mjesto koje me umara i od kojeg sam željela pobjeći, a nisam imala gdje jer taj dom sam ja. Ostala sam bez tišine i samoće koju oduvijek iznimno cijenim. Povratak sebi čini se teškim, ali  vjerujem da je moguć jer si to dokazujem iz dana u dan.

"Boginji Hestiji nalikuje tiha i nenametljiva žena koja stvara ozračje topline i smirenog reda. U pravilu je introvertirana i uživa u samoći. Nedavno sam jednu ženu Hestiju posjetila u njezinu domu i odmah osjetila povezanost njezine osobnosti, okružja i boginje ognjišta. Kuća je bila čista, svijetla i uredna. Na stolu je bilo cvijeće, a u kuhinji se hladio netom pečeni kruh."

Ovom kraju sam se slatko nasmijala. :-) Sjećam se trenutaka kada smo počeli graditi svoj dom. Tom je bio u Zagrebu i dolazio bi vikendom. Ja sam radila sve što sam mogla samo da to što brže završimo i pri tome sam rijetko (možda nikada!) pitala njega kako bi on želio da dom izgleda. Ja sam imala viziju i iskreno, nisu me zanimala druga mišljenja. Svjesna sam da je to sebično, ali ja vam teško mogu opisati riječima što za mene predstavlja dom. Zapravo sam napokon to pročitala u ovoj knjizi. Netko je ipak uspio složiti riječi. ;-)

"Ona, s druge strane, cijeni svoje pravo odlučivanja o tome kakav će biti njihov dom te financijsku potporu zahvaljujući kojoj ima vremena i prostora baviti se onime što joj je važno."

Ima toga još pa pišite ako vas zanima tematika i ako se pronalazite u Hestiji. Na Budi dobro možete pročitati o ostalim boginjama ili možda pročitati knjigu. Jesen je idealno vrijeme za čitanje uz šalicu čaja, mirise začina ili netom pečenog kruha. :-)

Fotografije ; Iva Šipoš, Blacksheep cinema