Napokon je došlo to vrijeme i veselim mu se kao malo dijete iako nemam pojma od kud da krenem. :-D

Biti roditelj.

Onako kako ja vjerujem da se može.

Šesti susret programa za žene Anite Vadas obuhvaća vrijednosti. Važnosti u našim životima. Ono što nas pokreće i motivira.

Ja sam na susretu sažela svoje vrijednosti na tri imenice.

SLOBODA. SNAGA. INDIVIDUALIZAM.

U njima se nalaze ostale vrijednosti koje mogu ići rame uz rame s navedene tri.

Zašto te tri vrijednosti?

Jer su odredile mene kao osobu kroz životno iskustvo. Zbog uvjerenja. A znate kojeg sam uvjerenja, valjda, cijeli svoj život?

Da smo svi individue. Ali apsolutno svi. Na svoj način. I da snaga osobe dolazi upravo iz toga. Znate li koliko je snage potrebno da ostanete autentični i svoji a da vas zbog toga ne prozivaju? Da vas nemaju potrebu pitati a tko ste pak vi da svijetu namećete tu svoju posebnost?

Jako puno. Meni je trebalo jako puno snage. Ali zato znam da ju imam. Toliko sam puta samoj sebi dokazala da imam da je suludo misliti da ju nemam.

SLOBODA.

Prihvaćanje različitosti.

Ja sam takva. Ti si takav. Odlično! Idemo zajedno pričom doći do onoga u čemu smo slični. Pa ćemo odnos njegovati u tom smjeru. Naravno, ako nam je do tog odnosa stalo.

Ali mene je većina učila da je u redu uvjeravati druge da budu nešto što nisu. Da ja budem nešto što nisam. I bila sam. Mnogo puta. Samo zbog nečijih uvjerenja. To nije moj način i kosi se s mojim životnim vrijednostima. I ovo ne bi mogla pisati da nemam proživljeno iskustvo. Svjesna sam da će se u tekstu pronaći samo oni koji ga također imaju. I to je skroz u redu. Jer iskustvo u nečemu ili imaš ili nemaš.

Photo by Blacksheep Cinema

Imala sam veliku dilemu. Ispisali smo djecu iz vrtića. Sve se vratilo na "staro", a odluka je ostala. Počelo me kopkati je li bila ispravna iako sam djecu pitala žele li ići u vrtić i odgovor je bio NE.

Kada sam dilemu i svoje tri vrijednosti iznijela na susretu, Anita mi je postavila nekoliko pitanja. Trajalo je svega par minuta.

Ja sam djelovala u skladu sa sve tri navedene vrijednosti. U skladu sa svojim važnostima. Ta rečenica potaknula je suze i pustila sam ih. Kažu da se na taj način otpuštaju stara uvjerenja. Kako god, ja sam nakon toga dobila MIR. Nešto što također imam u svojim vrijednostima kroz slobodu.

Ne vjerujem u sustav. Možda je pregruba riječ žrtva sustava, ali u neku ruku bila sam upravo to. Ali da nisam, bi li mogla znati sve što znam danas? Vjerojatno ne.

Sustav nema vremena za individualnost. Ima vrijeme za odrađivanje plana i programa koji mu je netko nametnuo i unutar njega su promjene jako spore. I to se kosi s mojim vrijednostima. A i uvjerenjem da je vrijeme za promjene.

Nametanja. Prisile. Moranja.

Sama riječ moraš izaziva takav revolt da se pitam je li sve u redu sa mnom. :-D

Znatiželjna sam.

Želim znati što ću točno dobiti ako budem kao svi ostali? Na koji to točno način možeš biti kao ostali? Zašto mi treba znanje nečega ako već sada umirem od dosade samo slušajući? Zašto mi još treba i petica iz toga? Iz svega? Pa zar zaista mogu biti sve? Možda mogu. Ali želim li ja to?!? NE!

Veliki sam zašto i vjerujem da smo svi takvi. Samo su vas kao i mene uvjerili da je biti slijep i poslušan kultura. To nije moje mjerilo kulture.

Zato sam djecu maknula iz sustava. Barem ovog koji nije obavezan jer realnost je da ih takav čeka. Sada znam koliko snage trebam za pripremu svoje djece za sustav. Jer htjela, ne htjela, Rea je karakterno jako slična meni. Noel ne toliko, ali ima sve mogućnosti da ostvari svoje potencijale ako ja budem vjerovala da može. A na takav način će povjerovati i on.

Je li sve ovo težak posao?

Mišljenja sam da je roditeljstvo možda najteži posao. Ali mora li biti patnja, strah, blokada i stres? Nemam to uvjerenje. Imam uvjerenje da može biti ljubav, prihvaćanje, uvažavanje, komunikacija, argumentiranje, učenje iskustvom (jer ja sam skoro sve trebala učiti iskustvom)... Imam uvjerenje da možeš biti dobar roditelj tek kada si svoj potpuno. Jer onda nemaš grižnju savjesti. Znaš zašto radiš to što radiš, pričaš vlastitu važnost i živiš ju. Nešto će ostati. Ono što im se svidi. Ono što im se ne svidi i dalje ostaje meni. A možda me argumentima pridobiju da mi se svidi baš to njihovo. I na to sam spremna. Jer ja učim od njih koliko i oni od mene.

Ne vjerujem u instant rješenja. Kosi se s mojim uvjerenjem da smo svi individue. Ali vjerujem da instant rješenja možemo koristiti pristupajući svakom djetetu onako kako ono zaslužuje. Imam li vrijeme za to? Odabrala sam ga imati. Imam privilegiju da ga mogu imati i prihvatila sam ju. Sva sreća pa imam samo dvoje. ;-)

Svaka čast onima koji mogu sve to odraditi s više njih. Njihovo životno iskustvo očito je drugačije od mog. I to je odlično!

Osobno, imam to što imam i izbrisati sjećanje na svoj život ne želim. Jer zapravo je bio i još uvijek je divan.

Ali "negativno" želim iskoristiti za bolje sada.

Što još da vam kažem osim budite svoji, snažni i slobodni. Nije baš tako teško kada se kockice poslože na pravo mjesto. :-)