Svaka meditacija može krenuti od tijela, ići kroz srce i doprijeti do uma, a zatim ići dalje od toga.

Odlomci pod navodnim znacima su iz knjige Zdrav emocionalni život, Osho. Mene je podsjetila na mnogo toga što radim, a nisam shvaćala da je meditacija sve čemu se u potpunosti prepustim.

Nisam bezveze imenovana kao FLOWarica i ne pišem bezveze za FLOW tim. :-) ;-)

"Preko tijela možete uspostaviti vezu s postojanjem. Možete otići na more i uživati u plivanju, ali onda postanite tijelo bez ikakvih osjećaja, bez razmišljanja, samo budite tjelesni. Legnite na plažu i tijelom osjetite pijesak, hladnoću, teksturu."

Živjela sam nekoliko godina u Puli i to sam uvijek prakticirala. More, plaža, leženje na suncu. Mogla sam se uvijek stopiti s tim. Sada sam taj tjelesni kontakt dobila s disanjem. Jer to je nešto što radim uvijek, sada i ovdje. I ne moram biti na nekom drugom mjestu kako bi postigla svjesnost sebe i mir.

Osim što vidim bazen oazu u našem dvorištu. :-D

To je vizija. Svjesna sam i da sam mnoge svoje vizije pretvorila u djelo. 

"Trčite. Upravo sam pročitao divnu knjigu pod naslovom Zen trčanje. Namjenjena je ljudima koji su okrenuti tjelesnom. Autor je otkrio da meditirate ako trčite, jer samo trčanje jest meditacija. Vjerojatno je potpuno okrenut tijelu. Nikome nije palo na pamet da je moguće meditirati tijekom trčanja - ali ja to znam, nekoć sam volio trčati. Ako pođete trčati, ako brzo trčite razmišljanje prestaje, jer ne možete razmišljati dok jako brzo trčite. Za razmišljanje je potreban udoban stolac, zato mislioce nazivamo "filozofima fotelje". Oni sjede opušteni u stolcu, cijelo im je tijelo potpuno opušteno i sva je energija usmjerena na um."

Moram priznati da imam veliku ljubav prema stolicama. I volim sjediti tako opušteno i energiju usmjeriti na um. Može se saznati jako puno o sebi. :D

"Dok trčite, sva je energija usmjerena na tijelo, ne postoji mogućnost da se um bavi razmišljanjem. Kad brzo trčite, duboko udišete, duboko izdišete, i tada postoji samo tijelo. Dođe trenutak kada ste samo tijelo i ništa više. U tom trenutku postajete jedno s univerzumom jer više nema razdvojenosti. Zrak kroz koji trčite i koji prolazi kroz tijelo postaju jedno. Uspostavlja se dubok ritam."

To polako postižem kroz pilates. U dvorani. Jer mi je izazov to postići okružena drugim ljudima.

"Mislite li da ste tjelesni tip, trčanje može postati meditacija."

Kao i bilo koja druga tjelesna aktivnost kojoj se u potpunosti predate.

"Ako mislite da ste osoba okrenuta srcu, razgovarajte s pticama, uspostavite kontakt s prirodom. Promatrajte. Samo čekajte, sjedite u tišini, duboko vjerujte i poželite da vam priđu i polako će početi dolaziti. Prihvatite ih. Razgovarajte s drvećem, kamenjem, ali neka to bude otvoren razgovor, ispunjen emocijama. Plačite, ridajte, smijte se. Suze mogu biti pobožnije od riječi, smijeh može biti jača molitva od riječi jer dolaze iz srca. Nije potrebno da bilo što verbalizirate - samo osjećajte. Zagrlite drvo i osjetite ga, kao da se počinjete sjedinjavati. Vaše srce ne kuca samo u vašem tijelu, duboko u stablu pojavit će se odgovor. Čovjek to treba učiniti da bi osjetio."

Ovome ću reći Da. Jer to prakriciram svjesno skoro već godinu dana i došla sam do velikih promjena unutar sebe. Odražava se i na vanjski svijet. Nakon dugo vremena volim mjesto na kojem se nalazim. Stvar je u tome što sada volim svako mjesto gdje se nalazim. Znači da je do mene, ne do svijeta. :-)

"Ako međutim pripadate trećem tipu, za vas je meditacija. Vi morate sjediti poput Buddhe, u tišini, samo sjediti i ništa ne radite. Trebate sjediti tako uporno da vam čak i razmišljanje počne izgledati kao djelovanje i da se i njega oslobodite. Misli će vas obuzimati nekoliko dana, ali nastavite sjediti, samo promatrajte, bez pozitivnog i negativnog etiketiranja i one će se prestati pojavljivati. Postupno će nestajati, pojavit će se jaz, pojavljivat će se između intervala. Tijekom tih intervala uhvatit ćete djelić svoga bića."

Iskustvo mi je potvrdilo ovu istinu. Priznajem da baš volim promatrati um jer je toliko smiješan, a ja se stvarno volim smijati. Pokušajte s tim. Promatrajte um dok se smijete. Iskreno. Nećete pronaći misli. Čim se pojave, iskreni smijeh nestaje. Ušla sam u meditaciju koja se zove Mistična ruža. Tjedan dana smijeha, svaki dan 45 minuta. Cirkus. :-D

Ali jedna me "sitnica" fascinira. Naravno da je to većinom bio fake smijeh. Budući da se ja volim uživljavati u sve što radim, zamislila sam si to kao ulogu. Ja sam smijeh i glumim da se smijem. :-D Što me fasciniralo? To što u tih 45 minuta nisam mogla pronaći nijedno sjećanje kojem bi se smijala. Niti jedno. Prazno. Smiješ se tom naporu da se sjetiš. I pojave se bljeskovi, na par sekundi možda. Čista radost. I tišina.

"Ti djelići mogu potjecati od tijela, srca ili glave. Sve je moguće, jer vaše biće se nalazi u sva tri aspekta, ali i iznad njih."

Možete se igrati kako bi saznali koji vam je tip dominantan. Ja sam sada na tome. Još uvijek ne mogu spoznati. Ali uživam u svakom tipu kad dođe. Stalno se izmjenjuju. Za sada naginjem umnom. Najveći otpor imam prema osjećajima, a po Human Designu moj autoritet (unutarnji vodič) je emocionalni centar Solarnog pleksusa. Znam što mi je činiti. ;-)

Uz ovo sve što vam pišem, a tu baš ima posla, živim. Život iz dana u dan. Prihvaćam sada kao vrijeme u kojem želim biti. Ako je to uopće želja. Više je prepuštanje pa što bude. ;-) 

Sjećam se srednje škole i izjave koju sam uvijek izgovarala. Možda bi se Sanja mogla sjetiti kako je točno glasila jer znam da sam ju jako okidala s tom rečenicom. Nije ju podnosila. :-) A meni bio takav gušt jer sam oduvijek mislila da se sve događa s razlogom. Trenutak kada sam se počela pitati zašto, odvukao me od tog osjećaja. Meni je bilo dovoljno samo se prepustiti životu. Sudjelovali u njemu. I to si polako vraćam.