Prije malo više od dva mjeseca krenula sam u meditaciju vođena knjigom Proces prisutnosti, Michael Brown.

U osmom tjednu dobila sam jedan od uvida koji u potpunosti mijenja moju percepciju.

Jutarnja meditacija prolazi glatko jer jutro je tiho samo po sebi, ali isto tako je vrijeme kada svi oko mene spavaju.

Večernja meditacija praćena je bukom. Susjeda iznad nas i djecom koja se u to vrijeme igraju s Tomom ili je TV glasniji od tona koji bi meni odgovarao.

Osvijestila sam da buka može biti savršena za povezati se sa sadašnjim trenutkom.

Kada mi smeta? Kada kolo vode misli.

Ne moraju biti negativne, mogu biti lijepe vizije, ali svejedno su misli. U početku mi je to jako smetalo i pružala sam otpor onome što se događa.

Točno sam prepoznala ego u sebi. JA SADA MEDITIRAM I TREBAM TIŠINU. Naizgled podržavajuća rečenica koja krije toliko egoizma u sebi. Tko su svi ti ljudi oko mene kada me ni 15 minuta ne mogu ostaviti u miru i tišini. :-D

WOW! Ili kako Anita kaže, AHA efekt. Mala prosvjetljenja.

Onda shvatiš da imaš lažnu tišinu. Ti i dalje misliš, doduše, sada misli rade za tebe, ali i dalje misliš! I dalje si vani, na površini.

Nakon toga večernja meditacija postala je dio prave tišine.  Fokus na disanje bez pauze između udaha i izdaha i buku. Tada nailazim na toliko duboku tišinu da me ponekad preplaši koliko je moćna. Nije to stanje koje sada mogu opisati riječima, ali ako trebam birati riječ bila bi to radost. Zanimljivo s obzirom da mi je afirmacija ovog tjedna "Pozivam sebe da budem spontano radosna".

Smijeh iznutra. Prihvaćanje. Sada je tako kako je, iskoristi trenutak za učenje. Slušaj jer doći će trenutak potpune tišine. Priznajem da je osjećaj zastrašujuć, ali i toliko dobar da želiš ići dalje i saznati o čemu se radi. Što više prakticiram takav način, sve više dolazim do trenutka kada nije potrebno postavljati bilo kakva pitanja.

Da, ovo je u jednu ruku knjiga koja te hipnotizira. Ja bi rekla da joj je to svrha. Prebacuješ fokus s drugih na sebe. Počinješ shvaćati da je do tebe. Tvoj život je u tvojim rukama. Budiš se.

Kako god okreneš, u svakom trenutku čovjek je hipnotiziran određenim mislima. Zašto to ne bi bile misli koje ti vraćaju vjeru u sebe? Koje te čine sposobnim za život. Koje koristiš da zaista živiš život, korak po korak. Djelujući umjesto reagirajući. Mi smo naučeni reagirati na život i nije lako prebaciti se na drugu stranu. Tu ste ogoljeni. Tada shvatite da živite od mišljenja drugih i imate izbor nastaviti ili potkopati sebe po tko zna koji put.

Pozivam i vas da budete spontano radosni ovih dana. :-) Poklonite sebi ljubav kroz prihvaćanje.