Pogledom i dodirom tla pronašla sam svoj mir.

Škola zdravog kruha omogućila mi je da vizualiziram što se događa u tlu i koliko je ono bitno. Zapravo, najbitnije za početak. U toj je knjizi na slikovit način opisano da u tlu postoji više živih organizama nego je na nebu zvijezda. Meni je to bila fascinirajuća izjava. I složila bih se s njom.

Šparoga

Odluka da stvorim organski vrt bila je logičan korak s obzirom na način života koji sam živjela i još uvijek živim. Ali da ću se povezati s prirodom na dubokoj razini mira i ispunjenja, iskreno, nisam očekivala. Barem ne ovako brzo. ;-)

Vlasac i rikula

Prošle godine započela je moja vizija i pokušaj vrta. Koliko je bila uspješna? Jako malo. Zašto? Jer su mi nedostajali fleksibilnost, djelovanje, donošenje konkretnih rješenja za vidljivi "problem", kvalitetna komunikacija i svijest o sebi.

Klica mrkve ugledala je svjetlo dana :-)

Prvo na čemu sam počela raditi bila sam ja sama. NLP je na jednostavan način probudio spavajuću mene. Je li bilo lako? I je i nije. Ali kada shvatite i kažete sebi da je to proces za koji je potrebno vrijeme, prilagođavate se situaciji na način koji najbolje odgovara vama kao individui. Zato je bitno kako pričate sami sa sobom. Riječi čine čuda, vjerujte mi na riječ. :-D

Ako ste ipak skeptični, izazivam vas da pokušate. ;-)

Došla sam na komad zemlje koji je za moje poimanje ogroman. Početnik sam. Ali isto tako odluka koju sam donijela je jasna. Kristalno? Naravno da NE! Tu sam sebi dopustila fleksibilnost i pouzdala se u svoj vid. Vidim prvenstveno. Nakon toga osjetim što treba toj zemlji. Treba joj pokrov. Prirodni proces je zemlja koja ima pokrov. Trava, cvijeće, samoniklo bilje, sijeno, slama. Zemlja koju sam gledala većinom je bila prazna jer je namijenjena strojnoj obradi. I stroj je odlična stvar, ali moja priroda je drugačija. Moja priroda je dodir. Uranjanje ruku u zemlju i masiranje. Da, dobro ste pročitali! ;-) Na taj sam način osjetila koliko je vlažna zemlja s kojom počinjem raditi. Shvatila sam da je jako suha na površini, ali unutra sadrži popriličnu vlažnost. A površina mi je prijeko potrebna za rast mladih biljčica. Kratko sam dopustila sebi paniku i krenula dalje. Što mogu napraviti po tom pitanju? MALČIRATI.

Malčiranje je prirodna hranidba zemlje. Što imam za to u ovom trenutku? Ogromnu hrpu sijena. Bolja je slama, kažu. Jer u sijenu je puno sjemena. Kažem ja, vidjet ću putem. Sada je bitno da zemlja bude pokrivena kako bi ju zaštitila od sunca, kiše i vjetra. Jer sve to utječe na zemlju. A i ja imam povjerenje u sijeno i u sebe.

Češnjak

Raznosim sijeno po vrtu već danima. Dok to radim u kući sam napravila klijalište i na taj način pripremam biljku koja će ići u zemlju tek kada zemlja bude spremna. Vrijeme je za sijanje, vrijeme je za sadnju, vrijeme je, vrijeme je...

Slušam to svakodnevno, ali pojam vremena ovisi isključivo o vama. Kada ste prisutni u onome što radite, vrijeme staje. Ja vidim da zemlji treba još vremena. Kako da stavim sjeme u nju kada to vidim? Ma nikako! Tiče li se mene osobno to pravilo koje je netko donio u trenutku kada je odlučio ići protiv prirode? Odgovor je NE. Zemlja na kojoj radim takva je kakva je. Umjesto odustajanja biram informiranje i djelovanje. Sve što ne znam, saznam kroz par klikova na mobitelu. Imam informaciju i mogu odlučiti što je za mene u tom trenutku prihvatljivo.

Šumski divlji luk

Gledam svaki dan sijeno i divim mu se. Divim se tome što ga imam dovoljno da prekrijem cijelu zemlju. Za početak dovoljno. Brine me i dalje zemlja, ali krećem u prosijavanja gredica. Našla sam svog pomoćnika u podrumu i druženje je počelo. Zemljom koja ostaje kruta popunjavam rupe, a njih je zaista puno. Želim hodati po ravnom. :-D A tu ću zemlju nahraniti zelenom gnojidbom, mješavinom trava. I dobiti travnjak i zeleni malč. :-)

U raznošenju sijena došla sam do zlatnog blaga za vrt. Prirodnog HUMUSA. Nije jestiv za nas, ali zato za biljku je. A biljka koja čeka sijanje je divni SLANUTAK. :-) Koji će na kraju nahraniti nas, ali i zemlju svojim korijenom. 

Humus je zemlja koja je nastala prirodnim raspadanjem, a to su omogućile biljke i životinje. U našem slučaju, na mjestu gdje stoje bale sijena prije 14 godina hodale su Junice. ;-) Ženska goveda. 14 godina donji sloj slame i sijena stoji na toj istoj zemlji. Ostavljali su ga da novo sijeno ostane što duže svježe. I odlično da su to napravili baš tako! :-) 

Pogled na humus riješio je sve moje brige u trenutku. A trenutak ispunio ogromnom zahvalnošću.

Fotografije daju vizualni dojam mog pravog početka i vrta u nastajanju.

Članak ću završiti svojom željom.

Želim vrijeme s tlom jer kada je zemlja tretirana s poštovanjem, plodovi su nagrada. Kada su plodovi nagrada, kuham na najbolji mogući način. Pokazat ću vam. Samo mi dajte vremena.;-)

Omlet s našom slaninom. I mozzarellom koja se svakom igrom pretvori u savršenstvo. 

Sourdough. Za dobar kruh potrebno je vrijeme. ;-)