Opet ću malo o prehrani. ;-) A kada ću podijeliti s vama neki recept iskreno, nemam pojma. ;-) Mislim da će to biti kada napokon organiziram vrijeme za recept onako kako sam uvijek željela, a krivac za neuspjeh mi je bilo vrijeme. Imam mnogo hobija koji su ljubav. Ali za njih je potrebno vrijeme.

Od kad sam rodila Reu i Noela, to se vrijeme znatno smanjilo i način na koji sam fukncionirala do sada nije donosio mnogo koristi. Skoro sve sam odrađivala polovično. Po nekim svojim standardima, naravno. ;-)

A što se tiče prehrane, tu sam malo zakazala. Tjelesno se zadnjih dana ne osjećam najbolje. I lagala bi kad bi rekla da ne znam zašto.

Vaga mi je jedno vrijeme čekala novu bateriju. Baterija je bila u ladici, ali ja sam valjda čekala da to netko odradi umjesto mene. ;-D Pokazala je 4 kg više.

I ne, nisu problem ta četiri kilograma, ona mogu i ostati. Problem je što sam se tjelesno osjećala bolje bez njih. Ali tada je prehrana bila promišljena jer sam uvjerenja da za to treba imati vremena. Od kad smo kod kuće, imam vrijeme za to.

Od poroda imam problem s nadutošću. Ranije se nikada nisam susretala s tim. Kako je kruh jedna od meni najdražih namirnica (i ne, ne jedem obični bijeli, pa čak pravim sama kruh), nije mi bilo jasno što se događa. Kad pojedem kruh ili bilo koju vrstu tijesta, napušem se kao balon. ;-)

 

Prošlo je sigurno šest mjeseci od kada sam kupila knjigu Škola zdravog kruha. Tu sam dobila sve odgovore. Kako je avantura s uzgojem startera bila svakakva i eksperimentalni kruh su više jele kokoške nego mi, odlučila sam sve to prilagoditi i starter zamijenila jednim gramom suhog kvasca.

Mjesecima jedemo pizzu na ne znam ni ja koliko načina. Mjesecima je moj trbuh ravan od fermentiranog tijesta. Ali o detaljima nekom drugom prilikom jer informacija o fermentaciji ima puno i na netu.

Zadnja dva mjeseca imamo problem s vodom. Pod zadnja dva mjeseca mislim da je to potvrđeno analizom vode. Meni osobno, ogroman problem. Počelo je tako da mi je voda imala miris i okus. Vodovod u selu nemamo. Barem ne još funkcionalan. Imamo bunar koji su iz nekog razloga svi zapustili, a koriste ga četiri obitelji. Nedostatak informacija o bunarima naveo je i mene da pretpostavljam da je voda dobra za piće.

Naša voda nije dobra ni za tuširanje!

Riječi gospođe na mikrobiologiji bile su prvi šamar. Jer sve što ja pijem je voda.

I ne, vjerojatno ne bi odnijela vodu na testiranje da nisam počela proučavati zemlju za vrt i poljoprivredu koja je otišla u krivom smjeru. Uništili smo zemlju.

Neznanjem? Samo i isključivo neznanjem? Inatom? Egom? Tko će ga znati. Nisko je moje mišljenje o ljudima ovih dana. Ne svima, naravno! Na onim meni bitnim sam itekako zahvalna.

Čovječe! Imam osjećaj da si u jednom trenutku pomislio da si bolji od prirode. A nisi. Došao si ovdje privremeno dok priroda ostaje i nakon tebe. Zašto misliš da si pametniji od prirodnih zakona? Kad nisi. Samo si dobio mogućnost da razmišljaš pa si u tim razmišljanjima pomislio da znaš bolje i profit ti je postao prioritet! Pa gnojiš zemlju kako to dođe. Nije bitno što joj je previše. Jer tko je vidio informirati se, za to nema vremena. Pa se čudiš poplavama, prevelikim vrućinama, isparavanjima, sušama, štetočinama... Čudiš i kukaš kako je nekada bilo bolje. Pa naravno da je bilo bolje! Nekad je čovjek bio prijatelj prirodi. Danas je to nekolicina.

I da ovo je tekst iz ljutnje. Realne ljutnje. Ljutnje koja mene pokreće na djelovanje.

I ne, ni ja nisam imala dovoljno informacija i živjela sam na temelju pretpostavki. Ali znanost je tu s razlogom. Ako išta, tehnologija ju je podigla na zavidne razine. Informacija je dostupna od 0 do 24!

Kada se suočite s činjenicom da nemate pitku vodu, svijest se mijenja. Barem moja je. To nije nešto s čim se mogu pomiriti.

Priroda nam je dala besplatnu vodu. Nije znala što ćemo mi usput raditi. Ali da se stvari ne mogu mijenjati, u to će me teško itko uvjeriti.

Ja ću ih mijenjati. Makar to bila jedina misija mog života. :-)

Gdje ćemo stići pričom "Svi rade tako, zašto bi ja drugačije?" ?

Svijet se oduvijek mijenjao samo zahvaljujući onima kojima je bitno! I ne, to nikako nisu SVI!

Čovjek sam. S mnogo loših navika. Ali mijenjala sam ih i mijenjat ću ih zauvijek. Osvijestila sam da sam zbog svih informacija o vodi pala u depresiju. Čašu vode zamijenila sam slatkišima. I hranom koja mi ne odgovara. Napuhana sam opet kao balon.

Uvjerenja sam da voda u plastici isto tako nije dobra za mene. Trujemo se vodom, a 70% vode čini našu tjelesnu masu. Ostati bez pitke vode za mene je velik problem.

Mjesecima hodamo po izvorima i donosimo vodu. U plastičnim bocama o kojima je pisano toliko. Što se mene tiče, mogu piti i bunarsku. Ali nemamo svi ista uvjerenja.

Ja želim bunarsku pretvoriti u pitku.

Izosan su nam rekli. Opet malo kemije. I ja sam dalje prenijela informaciju koju sam dobila. Nisam se odmah informirala nego sam vjerovala ljudima koji se time bave. Mikrobiološka analiza drugi put = gora nego prvi. Šamar broj 2. Pojačana depresija.

I onda glas koji kaže, kopaj dublje. I iskopala sam. Postoje prirodni načini. Idemo dalje tako. "Skuplje je". Neka je. I treba biti.

Imam vodu besplatno. Imam informacije. Radit ću što god treba da zaradim za pitku vodu. 

Trenutno krečim i spremam kuće. :-) Ja to volim. Nisu me to naučili u školi. Sama sam tražila to znanje.  Kao što sama tražim informacije kako na prirodan način osposobiti bunar dok vodovod ne profunkcionira.