Praznik Sunca
Ako sam i pomislila da nema veće dubine od Jeseni, prevarila sam se. Jer zaronila sam još dublje.
Grinch je u meni nestao, ali nije nestao taj osjećaj odbacivanja ludila kojeg sam imala za vrijeme blagdana. Pokušavala sam svim silama biti izvan sebe i pretjerivala skoro u svemu. Kuhinji, ukrasima, darovima.
Pišem vam u vrijeme Badnjaka dok nemam ni jedan kolač u kući, kuglice na boru, zapakirane darove i uz sve to ne pokušavam kuću očistiti generalno jer to radim već mjesecima postepeno. Slušam sebe. I imam osjećaj da je to prvi put iskreno slušanje.
Prepustila sam se životu. Trenutku. Jer spoznala sam da me planiranje koči. Dugi popisi me izbezume. Dane provodim odmarajući svoje tijelo uz knjige. I onda u nekom trenutku samo ustanem i počnem djelovati. Vode me neke neobjašnjive misli i dolaze kao bljeskovi.
Počela sam biti prisutna u poslu koji obavljam. Zaista prisutna. Odbacila sam sva znanja o kuhanju koja sam prikupljala sve ove godine. Pustila sebe na miru od silnih želja i isprobavanja novih namirnica. Posvetila se onome što me zaista veseli. A to su kruh i domaći sir. U toj igri, dolaze ideje o kojima ne razmišljam previše nego ih samo izbacim iz sebe. I to su moji darovi ove godine. Darovi od srca.
Ako sam većinu života provela imitirajući ljude i njihovo ponašanje, čini mi se da sam sada zakoračila u imitiranje prirode i onoga što ona čini. Čisto da doživim i taj proces. Čini se mnogo prirodniji, blaži i nježniji.
Ovaj članak inspirian je člankom Indire Juratek koji mi je valjda potvrdio to što osjećam. Pročitajte ga klikom na link ispod. :-)
