Možete li se ugasiti kada slušate nekoga dok priča? Čuti riječi osobe i ne nametati svoje iskustvo. Samo pokušati razumjeti. I prihvatiti. Ja nisam mogla.

Od početka trudnoće naslušala sam se svega. Znala sam govoriti da mi mozak kuha i to je obična vizualna interpretacija. Ali upravo taj pritisak je postojao u mojoj glavi. Borba protiv svih, najviše sebe.

Danas ne bi bila tu gdje jesam da nisam počela slušati najbitniju osobu - Sebe.

Ako možeš to, možeš čuti i ostale. Možeš promatrati. Osjećati. 

Da mi je netko rekao da će upravo vlastita djeca biti prolaz za povratak sebi, povjerovala bi mu. I puno prije počela raditi na sebi. 

Ja nisam osjećala euforiju biti majka. Nisam mogla prihvatiti sebe nakon poroda. Logično da nisam mogla ni njih. 

Prošli smo kaos jer ja sam bila kaos u glavi.

Toliko sam slušala druge da nisam ni znala tko sam zapravo ja u toj cijeloj priči. Samo teorija kako bi zapravo "trebalo" biti.

Nemaju dovoljno mlijeka, a iz mene kapa dok slušam njihov plač. Ali bitnije ih je prvo presvući. ;-) Sjećam se kako je to izgledalo na podu ispod stola za presvlačenje svakog jutra. Lokvice mlijeka. :-D Iz nekog razloga nisam željela nositi grudnjak i eto tu sam slušala sebe.

Važi ih prije i nakon dojenja jer blizanci su i to je jako osjetljiva situacija. Uvedi dohranu. Ali nije prirodna dohrana, pa je najbolje da izdajam. Reći ću vam, ako je patnja prestanite! To je najgore iskustvo koje možete proći. Dok svi spavaju, vi sjedite, ne postojite i izdajate se. Ja nisam mogla izdojiti toliko da nahranim oboje. I na velika vrata ulazi krivnja i sram.

Budi ih po noći kako bi jeli. Rea je u početku spavala cijelu noć. Noel nije. I to mi je bilo ok. Ali društvu to nije ok. Neka jedu na buđenje. Nikako prirodno. Ja kažem dobro, bit će tako. A ništa od toga mi nije bilo normalno. I kod nas u kući nije bilo normalno.

Nije bilo majčinskog instinkta, ja sam bila paralizirana od straha i priča koje sam slušala.

Volim što je Rea bila okrenuta glavom prema dolje, a Noel poprijeko. Nije bio moguć prirodan porod i to je meni tada odgovaralo. Jer naslušala sam se priča. ;-)

O prirodnom porodu koji skoro uvijek krene po zlu kada su blizanci u pitanju. Ne bi se čudila da sam sama iscenirala sve jer bi kroz moju paniku i strah vjerojatno tako i bilo. To su sve iskustva drugih ljudi koja su utjecala na mene. Negativno. A ja točno znam koliko me takav strah može paralizirati ako mu se prepustim.

Međutim i dalje su to samo iskustva drugih ljudi i njihove percepcije u trenutku događanja. Kad poznaješ sebe, te priče ne služe ničemu osim da pričaju iskustvo, da ga čuješ i nastaviš po svom vlastitom osjećaju.

Koliko je lako doći do takvog stanja svijesti? Nisam sigurna. Ali znam da ide u tom smjeru i postaje sve lakše.