Za danas imam knjigu o kojoj želim pisati. Nisam sigurna želim li ju preporučiti jer ne znam na kojoj se razini svijesti nalazite vi koji čitate moje tekstove. ;-) Ali svakako hvala što čitate i nadam se da su od koristi vama koliko i meni.

"Proces prisutnosti"

Michael Brown 

Imam zanimljivo iskustvo s ovom knjigom. :-)

Držala sam ju u rukama prije dvije ili tri godine. Nisam ju mogla čitati.  Rečenice su mi stvarale treperenje želuca, trebalo mi je sat vremena da pročitam jednu stranicu i ništa ne bi dopiralo do mene. Nakon jedne stranice bila bi premorena. Mislim da sam stala na desetoj, vratila ju Mihaeli - trenerici pilatesa i  rekla "Ja to ne mogu sada."

Tada nisam imala pauzu između misli. Nisu bile pozitivne niti podržavajuće. Samu sebe nisam mogla podnijeti. Sve što je kuhalo unutra projicirala sam prema van okrivljujući. Sebe posebno.

Prije četiri tjedna otišla sam u knjižnicu i posudila knjigu. Nisam ju odmah prepoznala. Pitala sam Mihaelu je li to ta? ;-) Reći ću samo da ona i ja imamo novu temu o kojoj pričamo. :-) Prošla je kroz proces nekoliko puta. A nakon pročitanog uvoda shvatila sam da sam cijelu godinu u procesu samo ne na način kojim vas vodi ova knjiga.

S Anitom Vadas prošla sam dva koja su promijenila moju svijest. Bila sam spremna za taj preokret. Dno je jednostavno dno i nisam osoba koja u njemu ostaje dovijeka.

U Proces Prisutnosti sam zakoračila s mišlju "A što mogu izgubiti? Ionako sam već duboko u tome o čemu ovaj čovjek piše. Idem vidjeti što će još izroniti van."

Realnost je da svaki dan izranja nešto i većinom se ponavljaju okidači na koje slično  reagiram. Ovaj put čitam knjigu i razumijem ju. Sposobna sam emocionalnu uznemirenost usmjeriti u sebe umjesto da reagiram napadom ili opravdavanjem prema van. Čudnovato je kakve uvide dobijem samo time što ne reagiram odmah nego ostavim sebi vremena da promislim zašto mi toliko smeta određena situacija. :-)

Fascinirao me opis disanja kroz vježbe prisutnosti.

Došlo je prirodno kada sam eto, bila spremna. "Najobičnije" disanje dovelo me u sada. Kada su se udah i izdah povezali putem svjesne pažnje počela sam primjećivati sebe i svijet oko sebe na potpuno drugačiji način. 

Svaki tjedan ima svoju vježbu i svaka vas priprema za onu sljedeću. Toliko da se pitam igra li se netko sa mnom. :-D Nekad imam osjećaj da ludim jer ovo je rušenje svih obrazaca koje sam godinama gradila. 

Fotografije su nastale jedno jutro u šumi blizu naše kuće. Martina Jelinić stoji iza objektiva. :-) A moja afirmacija tog tjedna bila je "Odlučujem iskusiti ovaj trenutak". I vjerujte nije bilo ni malo lako. Ali dobila sam toliko spoznaja da je vrijedilo. Možda i o tome nekom drugom prilikom. ;-)

Do tada želim vam ugodan vikend. Napravite nešto za sebe. Pokušajte staviti fokus na disanje. :-)