Planirajući zalogajnicu, odlučila sam nedjelje ostaviti za obitelj i odlaske u prirodu. 

Covid 19 promijenio je moje planove vezane za zalogajnicu. Umjesto krivljenja svega oko sebe, dopustila sam si nekoliko dana promišljanja što mogu sada, a da je usko povezano s mojim snom.

Odluka je pala na organski vrt koji sam uporno pokušavala pronaći oko sebe, umjesto unutar sebe. Jer imam sve što je potrebno da stvorim upravo ono što cijelo vrijeme sanjam. Ali o tome nekom drugom prilikom. ;-)

Čula sam priču o Vinskom dvoru nedaleko od naše kuće. Čula sam priču da je vinograd velik i da trenutno stoji i čeka neke bolje dane zbog mutnih poslova. Ali onda sam jedan dan vidjela fotografije jer su djeca i Tom otišli sami. Vidjela sam velika, masivna drvena vrata na koja oduvijek padam. Vidjela sam staru ciglu koja u meni budi nostalgiju prošlih vremena.

Dobila sam želju otići. Ali tek nakon što sam vidjela dio te iste priče na fotografiji. ;-) 

Isplanirala sam nam piknik. Pripremila salatu kao obrok i pripremila ekipu da idemo u branje maslačka kako bi mogla napraviti sok i med.

Fotografije govore više od riječi (barem meni), ali i riječi su itekako bitne. Kada smo došli tamo projekt Vinski dvor izazvao je u meni različite osjećaje. Jer veličinu vinograda, vjerujte ne mogu dočarati. Možda jedino iz zraka. :-D Čovjek je kupio jako puno zemlje. U meni se samo postavljalo pitanje, zar mu je baš trebalo toliko? Ali ne znam njegovu priču i onda tko sam ja da sudim. Mogu imati svoje mišljenje, ali realnost je da bi tu bilo zaposleno mnogo ljudi pa vjerujem da je to dobra stvar za rješavanje problema nezaposlenosti, pogotovo u selu.

Kuća koja je sagrađena ima taj neki spoj starog i modernog. Mnogo je modernih elemenata koji mi se sviđaju, ali i onih koje bi ipak drugačije vizualizirala i realizirala. Materijal koji je korišten pri gradnji i unutarnjem uređenju ima ogromnu cijenu. Zaključak je da je netko imao jako puno novaca, a od kud novci za tako velik projekt, tko zna. Da je sve išlo regularnim putem vjerujem da bi projekt do sada bio realiziran, ovako je samo mjesto koje izaziva divljenje i tugu jer stoji prazan.

Ali doći će netko s vizijom i dubokim džepom pa će sve ponovno krenuti. ;-)

Mene fascinira činjenica da je to mjesto u Starom Topolju. I činjenica da će to biti odlično mjesto za posjetiti kada se otvori. 

Malo dalje od Vinskih dvora suprugovi roditelji imaju zemlju. Posadili su šljive za rakiju. Naravno da smo otišli i tamo. Ja prvi put. :-)

Vinski dvor me oduševio, ali šljivik? E tu sam se osjećala kao u raju. Šljivik je unutar vinograda jer suprugovi roditelji nisu željeli prodati zemlju. I svaka im čast na tome. Mogu samo zamisliti kako je kad podivljala vinova loza zazeleni.

Teško da vam mogu reći koliko je metara dug šljivik, ali prohodali smo ga i umorili se. ;-) Povratak gore je uzbrdica pa je to bio bonus trening. :-) Plus što smo organizirali utrku u kojoj smo Noel i ja pobijedili zahvaljujući njegovoj ogromnoj želji za natjecanjem i mom vidu pa sam ga usmjeravala kraćim putevima. :-D Ali svaka čast "suparnicima" jer Tom je Reu nosio na leđima i trčao. :-)

Hodajući tako i gledajući tu divotu ispred sebe, moj mozak veoma jednostavno dolazi do ideja. Vikendica je bila vizija. Ali šutila sam i samo hodala dalje. Kada smo došli kući Tom je rekao : "Mogli bi mi gore napraviti vikendicu.". Vjerujem da možete zamisliti moje oduševljenje. Takve stvari meni samo jednom trebate reći. Ja sam rođena za projekte. Koliko god dugo oni trajali. 

 

Prvi korak prema ostvarenju tog cilja bio je ispisati djecu iz vrtića. Teško bi povjerovala da bi tako nešto napravila prije par mjeseci. Ali sada se čini tako logičnim korakom. "Borba" s virusom potrajat će. Jesen i bolesti u vrtiću, hmmm. Ipak radije biram da djeca budu zdrava. Moj posao je od kuće, nekako je već godinama tako. Ali sada mi je to postalo usmjerenje prema nečem puno vrednijem i nečemu što me posebno raduje. Napokon znam što znači biti roditelj, ali i kojim vrijednostima želim naučiti svoju djecu. Život na selu ipak ima mnogo više prednosti nego sam mislila. I idem dalje u tom smjeru. 

Svima koji su se veselili otvorenju zalogajnice u Slavonskom Brodu, hvala. Bio bi to divan projekt. Ali vjerujem da će ovaj biti mnogo korisniji svima nama. Nadam se da sam vas uspjela malo zaintrigirati ovim tekstom i ovo nije kraj. ;-)

Imam još mnogo toga za reći, ali želim vam najprije pokazati dio po dio. Jer ovo je kao slagalica. I velika je. A ja sam napokon postala ono što sam oduvijek bila. Jedno s prirodom.

Svi to imamo u sebi. Pokušajte to osvijestiti. Jer osjećaj koji pruža priroda teško se može mjeriti bilo čime.