Kuhanje zadnja dva mjeseca inspirirano je onim što vidim u vrtu i oko sebe.

I jer sam ja napokon povjerovala da mogu kuhati baš onako kako želim. Sve što sam godinama vrtila kao film u glavi, ali gledala sa zadrškom, posložilo se i ja napokon uživam u kuhanju. Ja. Na način da sam si ja bitna. Da jedem sve što mi padne na pamet, ali i da pitam što bi netko volio jesti. Da ponudim svoju verziju, ali i da biram riječi koje ću govoriti tijekom toga.

Znate li da samo 7% komunikacije uključuje riječi? Samo sedam!

38% pripada tonu glasa, a 55% fiziologiji (pokreti, geste, disanje, pokreti očiju...). 

Na temelju toga odlučila sam najprije poraditi na riječima. Jer su me rijetko motivirale u pravom smjeru.

Ljudi trebaju informaciju kada hrana dođe ispred njih. Zanima ih što ste pripremili. Ako pričam priču koju živim, to je onda to. A ako nekome i dalje ne odgovara okusom pa i to je u redu. Različiti smo. Baš svi. Ali ima nas i sličnih. S njima najlaķše komuniciramo. ;-)

Međutim, tko me sprječava da ponudim to isto jelo na način koji će se svidjeti, recimo, Noelu? Trebam li ga siliti da jede nešto samo zato što se meni sviđa i jer je moj ego potrošio toliko vremena, a on to ne želi probati. Umjesto da sam samo pitala i slušala njegove želje. Ali o toj temi jednom drugom prilikom. ;-)

Ja sam sprječavala samu sebe. Manjak komunikacije i fleksibilnosti rezultira blokadom i shvaćanju svega preosobno. Vodi ničemu. :-)

Jaja su me fascinirala oduvijek. Imam osjećaj da sam skupljala informacije i da su sada samo izašle van. Kada sam otvorila sve prozore. ;-)

Postala sam opsjednuta omletom i što ga više pravim, dolazi na moj stol u sve više kombinacija. Svaki dan isti okus? E to je nešto što biram sama i ja biram okuse! Ako ću sama sebi biti dosadna, eh, onda...

Sve je zapravo počelo kada sam počela trošiti više kalorija nego sam unosila u svoj organizam. Prvo sam se javila Flow timu za dijagnostičko vaganje. Napravila sam to prvi put kada su kupili vagu i rezultati su bili, meni osobno, zastrašujući. Metabolička dob mog organizma bila je 50 godina. Sada je 19. Osim toga, masa mojih mišića sada na kilažu od 53 je 42 kilograma. I to se vidi.

Osjećala sam se odlično, ali kilogrami su i dalje išli dolje. To me zabrinjavalo jer sam željela zadržati kilažu, pa čak ju i dići malo gore. Počela sam pratiti unos kalorija i to me izluđivalo jer smatram da svatko od nas može jesti bez brojanja. Samo je potrebna dosljednost i umjerenost u svemu. Izazivam vas da pokušate jesti duplo sporije i razmišljate o tome koje okuse osjetite. Totalno druga dimenzija. :-) Ja sam se uhvatila u koštac s tim.

Uvela sam si konkretan doručak. Doručak je za mene uvijek bio mjerilo dana. Samo prije nisam imala dvoje djece, kuću i hobije koji su prije svega fizička aktivnost. Ako sam fizički toliko aktivna, logično je da trebam jesti više. Trebala sam vrijeme da počnem slušati svoje tijelo. Na temelju toga uvodila sam nove prehrambene navike.

Cilj je samo postati fleksibilan. Jer kad ste fleksibilni, znači da ste otvoreni, a kad ste otvoreni, znači da ćete prije doći do rješenja "problema".

Ako vas bole leđa ( kao što su mene znala od sjedenja i nepravilnih položaja), vrijeme je da se pokrenete i riješite to. Pričajući o tome uvjerite sebe da je to nešto izvan vas i na što nemate utjecaj. A itekako imate.

Ako već tražite savjete od stručnih ljudi, pokušajte napraviti upravo to što su vam savjetovali. Bolje i to nego ostati pasivni. Ako ne pomaže tražite dalje. Prilagodite savjete sebi, znate sebe najbolje, to je činjenica.

Brojala sam kalorije što nisam nikad pomislila da hoću. Živciralo me, ali sam odlučila pronaći i dobru stranu toga. Sada recimo, mogu ponuditi ljudima kojima je kalorijska vrijednost hrane bitna, informaciju koliko kalorija ima obrok koji sam pripremila. Jer, realno, okružena sam ljudima koji paze na svoju prehranu. Moj brat broji kalorije godinama i naslušala sam se tema o brojanju i prehrani. Nije moja životna vrijednost, ali realno ima tu mnogo zanimljivih činjenica. I upravo ono što mi je zanimljivo, prilagodit ću sebi. Ostalo, biram samo znati.

Završit ću ovaj članak kao i zadnji. Linija manjeg otpora je sigurna, ali vas otupljuje i čini nesretnima. Jer to je put pasivnosti. I put izvan vas samih. A sve je u nama. Baš sve.

Sada je sve što nam treba.