"Čovjek treba početi promatrati tijelo : hodanje, sjedenje, odlazak u krevet, hranjenje. Trebao bi započeti od osnovnih stvari jer je to lakše i tek tada prijeći na suptilnija iskustva. Zatim bi trebao promatrati misli, a tek potom prijeći na osjećaje. Kad osjetite da možete promatrati osjećaje, trebali bi početi promatrati raspoloženja, koja su čak suptilnija i od osjećaja, a pri tom su i neodređenija.

Čudo promatranja jest u tome da dok promatrate tijelo promatrač postaje jači; dok promatrate misli promatrač postaje jači; dok promatrate osjećaje promatrač postaje još jači. Dok promatrate raspoloženja promatrač je toliko jak da može ostati ono što jest - da može promatrati sebe ; baš kao što svijeća u mraku osvjetljuje i sebe a ne samo ono što ju okružuje, on tako osvjetljuje sebe.

Otkriti promatrača u njegovu najčistijem obliku predstavlja najveći uspjeh duhovnosti, jer promatrač u vama jest sama vaša duša ; promatrač u vama je vaša besmrtnost. Ali ni na trenutak nemojte pomisliti : "Imam ga" jer u tom ćete ga trenutku izgubiti.

Promatranje je proces koji traje vječno ; uvijek ćete zadirati sve dublje i dublje, ali nikada nećete dospjeti do kraja kad biste mogli reći "Imam ga". Ustvari što dublje budete zalazili sve ćete više postajati svjesni da ste postali dio procesa koji traje vječno, koji nema ni početak ni kraj.

Ljudi međutim promatraju samo druge; nikad se ne trude promatrati sebe. Svatko promatra što radi druga osoba, kako se odijeva, kako izgleda - to je najpovršnije promatranje. Svatko promatra, to nije ništa novo što vam treba tumačiti. To je nešto što samo trebate produbiti, preusmjeriti s drugih ljudi na svoje osjećaje, svoja razmišljanja, raspoloženja - i konačno, samog promatrača. Lako je smijati se besmislenom ponašanju druge osobe, ali jeste li se ikada smijali sami sebi? Jeste li se ikada uhvatili da činite nešto besmisleno? Sebe uopće ne promatrate, promatranje ste usmjerili na druge, a to nije ni od kakve pomoći.

Iskoristite tu energiju opažanja da biste promijenili svoje biće. Ona vam može donijeti blaženstvo i blagoslov o kakvom nikad niste ni sanjali. Proces je jednostavan ali kad ga počnete primjenjivati na sebi, on prelazi u meditaciju.

Čovjek od svega može načiniti meditaciju. Sve što vas vodi k sebi samima jest meditacija. Nevjerojatno je važno da pronađete svoju meditaciju jer otkrit ćete da samo to pronalaženje donosi veliku radost. Budući da ste ju sami pronašli i budući da to nije nametnut ritual, svidjet će vam se njeno dublje ispitivanje. Što dublje budte zalazili, osjećat ćete se sretniji - obuzet će vas mir, tišina osjećat ćete se cjelovito, dostojanstveno, gracioznije."

Ovo sam dobila kao odgovor na svoje pitanje "Što trebam naučiti iz ogromne tuge koja je sada dio mene?".

Um zaista je varljiva stvar. Uljuja se. Dobro mu je pa misli da će tako zauvijek biti.

Onda dođe feeling kojeg zbog uma ne poslušaš. Dogodi se nešto.

I tvoje srce se razbije na komadiće. Glava postane teška.

Tuga je tolika da se jednostavno moraš suočiti s njom jer znaš da neće nikada otići ako joj se ne prepustiš. Prepustila sam se.

Zajebala sam.

Ili nisam. 

Vodila sam se slobodom. Srcem. Kroz to sam dobila ogromna znanja. Nove dimenzije, dublje, čišće, sretnije. Ali dobila sam i bol uz sve to jer ona je drugo lice sreće. Vrijeme je da joj pogledam u oči na isti način kao i sreći.

Ako ne dopustim da se dogodi, nisam naučila ništa.

A iz ovog želim učiti. I već sam taj napor želje da naučiš nešto, sputava prirodan proces koji traje jedinstveno svaki put. 

Promatraj. I nađi način da se digneš.

Što drugo preostaje?

Jer život ide dalje, bol ide dalje. Ni ona nije ista, već se promijenila.

Ni ja više nisam ista - što nije ni dobro ni loše - jednostavno je činjenica.