Kada, ako ne sada?
Prije nego krenemo, voljela bih da si iskreno odgovorite na sljedeće pitanje:
Što biste učinili da vam netko stalno laže i vara vas?
Pitala sam isto pitanje i sebe. Moji odgovori su: Ne bih se više družila s tom osobom. Naljutila bih se na osobu i vjerojatno ne bi htjela imati nikakvog posla s njom. I na samome kraju tog zamišljenog prijateljstva sigurna sam da bih se udaljila od te osobe koja mi stalno laže i vara me.
Ako su ti slični odgovori, voljela bih da sada zastaneš i iskreno odgovoriš i na ova pitanja:
Što misliš što se događa u tebi kada to konstantno radiš sebi?
Kako se ti "unutra" osjećaš dok govoriš, po već stoti put, da ćeš se brinuti o sebi? Ili dok donosiš iste jake odluke iz godine u godinu? Kako se osjećaš kad shvatiš da toj istoj osobi obećavaš istu stvar već skoro pa cijeli svoj život? Može li te ta osoba voljeti i biti ti prijatelj? Može li te ta osoba cijeniti i rasterećeno uživati u trenutku? Ja mislim da ne može.
Svakom mojom prekršenom odlukom, svakom mojom laži i prijevarom udaljavam se sama od sebe. Dijete u meni, moje istinsko ja, se zatvara i pati jer "velika ja" nije sposobna održati ono što se već godinama uvjerava.
A sada se ispričavam što ovaj tekst nema propisnoga kraja. Ustajem se od ekrana i idem se istegnuti i progibati jer si to već godinama obećavam.
Autor: Mihaela