Jučer u popodnevnim satima moja baka je sklopila oči i napustila ovaj svijet. Koliko god tužno bilo, smatram da je humanije od svakodnevne patnje koju je prolazila zadnja tri tjedna u bolnici.

Svoju sam tugu umirila praveći mini Pumpkin Brioche povodom Dana kruha. U vrtić je trebalo odnijeti nešto i sudeći po reakcijama, mini bundevice su postale pravi mali hit.

Iako možda djeluje komplicirano, onome tko voli mijesiti tijesto i igrati se njime, ovo će biti pravo veselje. Znam da je meni bilo. ;-) Sve što vam treba je kuhinjska špaga kako bi dobili oblik bundeve i bučine sjemenke koje glume peteljku.

Ako moram birati od svega što radim u kuhinji, uvijek ću prvo birati izradu tijesta. Ima nešto umirujuće u tome.

1500 godina pr.Kr., Egipćani su ispekli prvu pogaču od pšenice i ječma. Prema crtežima na zidovima grobnica pekla se u žeravici i pod pepelom u peći, a najčešće su to bili životinjski i ljudski oblici jer su služili vjerskim i magijskim potrebama.

Grcima je kruh također bio jako bitan, a Hipokrat je već tada naglašavao kako je bitno kakav kruh jedemo. Platon je smatrao da bi stanovništvo doživjelo duboku starost hraneći se kruhom od cjelovitog zrna.

Rimljanskim aristokratima pekari su uz svako jelo morali poslužiti odgovarajuću vrstu kruha, pekle su se lepinje posute makom, lovorom, bademima, kruščići s maslinama i sirom, a posebno su cijenjeni bili oni sa začinima, poput peršina i vlasca. Upravo je u Rimu kruh dobio svoj pravi procvat, a pekari svoj zaseban zanat. Toliko su bili cijenjeni da  je to bio prvi zanat lišen robovlasništva. Rimske vojnike nazivali su žderačima kruha jer su dobivali kilogram kruha dnevno. Mogu samo zamisliti kako je to izgledalo. :- D

U ranom Srednjem vijeku bijeli kruh je postao privilegija bogatih. Kruh od žitarica bez puno glutena davao se zatvorenicima, a fratri su ga jeli kako bi pokazali svoju poniznost.

Danas su mišljenja o kruhu podijeljena, a u našoj kući on i dalje zauzima cijenjeno prvo mjesto.:-)

Budući da ovo nije post u kojem ću s vama podijeliti recept jer ga ljubomorno čuvam za one koji ga budu željeli probati u zalogajnici, pisat ću vam još malo o Briochu (slatkom kruhu).

Navodno se pojavio u Normandiji u 16.stoljeću, a postoji mnogo teorija o nastanku njegovog imena, ni jedna nije potvrđena pa ih ne vrijedi ni spominjati. :-) Ono što je sigurno većini poznato je rečenica francuske kraljice Marie Antoniette nakon pitanja "Što će jesti ljudi?".  Odgovor je bio : "Neka jedu Brioche!". Nije žena bila ni luda, ali čisto sumnjam da si ga je običan puk mogao priuštiti. Međutim, priča kaže da je to rekla kraljičina prethodnica Marie Therese i to puno prije francuske revolucije. Pa sad ti znaj što se u toj povijesti događalo.

Kako god, brioche je nešto što svakako s vremena na vrijeme trebate imati ispred sebe uz šalicu kave ili čaja.

Može se napraviti na mnogo načina, bitno je da imate fino mljeveno pšenično brašno, jaja i maslac. Tu sastojcima nije kraj, ali ova tri su najbitnija od svih. ;-) 

Svoj Pumpkin Brioche začinila sam Harissa mješavinom Pumkin Spice i vjerujem da možete zamisliti mirise koji se šire kućom. Od trenutka kada zamijesite tijesto, pečete, pa stavite pečenog na stol.

Uz mješavinu začina, za dodatni okus dodala sam i pire muškatne tikve. Savršeno. :-P 

Kada ispečete brioche, tijesto je lagano, pahuljasto i imate osjećaj kao da jedete oblak. Pitam se od kud ta vječita asocijacija na oblak, čisto sumnjam da ga je itko ikad uspio probati. ;-)

Već sutradan, tijesto je dosta teže, okus mu je intenzivniji i moram priznati da je meni osobno tako puno draži. Ja ga volim prerezati na pola, premazati s malo maslaca i prepeći na tavi. Onda ga napunim pekmezom ili marmeladom, ma divota! Odličan je punjen kremom od mascarponea, vrhnja za šlag i kave. Kombinacija je bezbroj, mašta radi svašta pa pokušajte svakako! :-P