Nedugo nakon radionice Anite Vadas, Odgoj bez vike, odlučila sam postati dosljedna. To je osobina koju oduvijek cijenim i u nekim periodima mog života bila je prisutna. Shvatila sam da me nedosljednost jako živcira kod drugih ljudi, a zapravo sam imala problem prvo ja sama sa sobom. Nisam bila dovoljno dosljedna u odgoju, ma nisam bila dosljedna ni u čemu! ;-)

A to je nešto što čovjeka zaista ispuni. Jer vi pamtite što ste rekli i svaki put kada odgodite ili odlučite zanemariti rečeno, kopka vas, htjeli vi to ili ne. Jednostavno je tako. Zato većinu vremena provedemo nezadovoljni. Tko bi bio zadovoljan kada priča u prazno i rijetko djeluje u skladu sa svojim riječima? ;-)

Potrebno je vrijeme za donijeti odluku. I to je u redu. Ali upravo vi sami sebi trebate dati to isto vrijeme. Organizirati se. Tada zaista sve ide lakše. Vidjela sam to. Od kad smo bolesni sve je popriličan kaos jer nema rutine, nema organizacije, nemamo snage. Ali tako je sada. I pustila sam da ozdravimo. Ali jedva čekam vratiti se u rutinu pa makar bili u karanteni još mjesecima. Ja ovo gledam kao jednu ogromnu priliku da zaista odradim dobar posao na sebi i upoznam svoju djecu. A trenutak kada vidim kod Ree i Noela da je nešto od mojih promjena urodilo plodom i da kopiraju moje ponašanje, da mi snagu za dalje jer ispuni pozitivnom energijom mene, a i njih kad ih nakon toga pohvalim. 

Nakon što sam odlučila sve što kažem odraditi točno kako sam rekla, počeli su me pitati : "Nećeš zaboraviti?"

To sam vidjela kao priliku i počela sve rečeno pisati na papiriće i lijepiti na hladnjak gdje ću to sigurno vidjeti. Ja sam vizualni tip i meni treba vizualno da me podsjeća. Što više vizualnog sadržaja, ja sam produktivnija i ne zaboravljam ništa.

U početku je dosljednost možda mrvicu teža jer izaziva revolt, plač, urlanje (barem kod djece), ali bitno je da objasnite zašto radite to što radite. Ja cijelo vrijeme samo ponavljam "Dogovor je dogovor". :-D Jer ja jako volim poštivanje dogovora. Vjerujte da ne treba dugo da djeca to prihvate. Mislim da je njima prirodnije to nego bilo što drugo.

Nakon nekog vremena počela sam birati riječi koje koristim kao "prijetnju" ili " kaznu" ( a sve bi se zajedno možda moglo bolje nazvati motivacijom djeteta). Nekako ga morate motivirati. O tome imate sve u live videu Anite Vadas i mislim da je zaista poučno i primjenjivo i na djecu i odrasle.

Ali sada prvo razmislim što će izrečeno donijeti meni, hoću li ja to biti u stanju tada odraditi (jer u našoj je kući bilo toliko praznih prijetnji da njih dvoje to više nisu ni čuli ni doživljavali). Ako se u trenutku kada trebam motivirati na neki način i mijenjati ponašanje koje je otišlo u krivom smjeru ne mogu sjetiti što ću, kažem im da ću razmisliti malo. I to
funkcionira. Jer kad reagirate u trenutku ljutnje, teško da može biti produktivni.

Dosljednost je meni donijela mir. I divna je.

Za sada toliko od mene. Cijelo vrijeme razmišljam o čemu vam pisati. Ovo su teme kojima se moja glava bavi pa mi je prirodno pisati o tome. Ali želja mi je ubaciti i koji receptić za ove karantenske dane. Zato pišite ako imate kakve želje. Tako će mi biti lakše. Kuhinja će valjda uskoro postati opet moja. ;-)