Teško pronalazim riječi kojima bi opisala što se događa u meni trenutno. Mogu, ali nisam sigurna uspijevam li zaista. ;-)

Suočila sam se sama sa sobom i isplivalo je toliko toga.

Prošlu nedjelju provela sam s Anitom Vadas i grupicom žena u bio parku Divlje vode blizu Samobora. Nisam imala potrebu popratiti druženje držanjem mobitela u ruci. :-D Pogotovo jer je jedna od nas bila s fotoaparatom i ovdje ću sačuvati njen pogled na svijet. :-)

Ili neću jer danas je nemoguće učitati te fotografije i zato će ovaj članak biti s više riječi. :-D

Postoji još jedna sitnica koja mi se svidjela, a to je da signala skoro pa da nije ni bilo. :-)

Izlet je bio rođendanski poklon kumi.

Dugo nismo provele dan jedna s drugom, a odrasle smo tako. Nema tog prijateljstva koje se na takav način može ponoviti. Bez obzira koliko nas je puta život razvojio mjestom stanovanja, ona me poznaje i ja poznajem nju. Upoznale smo se kao djeca, u vremenu bez maski. ;-)

Svjesna sam kalkuliranja koje je imala zbog izleta, zato sam valjda i željela da to bude poklon. Tako sam ju malo dovela pred gotov čin. :-D

Njene riječi nakon grupnih vježbi bile su "Ovo mi je baš trebalo".

Ana se teško otvara, pogotovo prema nepoznatima i svjesna sam da joj nije bilo svejedno. Ali uspjela je. Začudilo me koliko vas ljudi zapravo mogu pročitati bez da vas uopće poznaju. Sjedile smo u grupi od 5 i imale zadatak reći nekoliko riječi o osobi koja sjedi u sredini kruga. Prije toga smo imale priliku reći nekoliko riječi o sebi i što crpi našu energiju. I nevjerojatno je koliko to što kažete o sebi odigra ulogu kasnije. Na taj se način povežete.

Teta Branka slika i nije mi bilo teško povezati se s kreativnošću.

Mihaela je jako slična meni da nisam imala potrebu opisati ju izvana nego ono što sam osjetila iznutra. Nije se složila sa mnom i rekla je da to umjetnik u meni govori. A ja sam shvatila da joj pričam ono što sam pronašla u sebi jer sam svjesna da nikad nisi samo ono što misliš da jesi. Dublje je od toga. 

Jasna? Kuma je komentirala da se vidi da radi na sebi. Složila bih se s njom. Stvar je u tome što mi je drago da ju je Ana upoznala jer su njih dvije jako sličnih energija. Samo imam osjećaj da Jasna radi na sebi više nego na drugima. :-) I hvala Jasni na vrisku. 

Bio je taj jedan zadatak, a to je da jednostavno vrisneš. Iz straha što će izaći, nisam mogla pa sam prihvatila tako kako je. Ali Jasna nas je pokrila dekom i rekla vrišti. Nisam sigurna za druge, ali vrisak je izašao iz mene. ;-)

Zaključak?

Sjedile smo ispred dvije dugogodišnje prijateljice. Ispred Yinga i Yanga. Dobile smo uvid u sebe same. Ja sam ga dobila ako nitko drugi nije. :-D 

Opet sam imala priliku vidjeti, čuti i doživjeti. Biramo suprotnosti upravo zbog toga. I vrijeme je da ih spojimo u sredinu. Jer ni jedna krajnost nije rješenje.