Već dugo mi se u glavi mota vrijeme koje sam imala za fotografirati hranu. Ako sam ga nekada mogla imati, samo znači da mi je bilo dovoljno bitno organizirati ga. 

Iskreno, trebalo mi je i vremena da si kažem da sada nije pravo vrijeme za pothvat zalogajnice. I da je možda vrijeme da usmjerim sebe na put koji će vremenom donijeti to što želim. 

A što to točno želim?

Više od svega želim podržati ideju organskog raznolikog vrta. Kako ću to napraviti? Vlastitim primjerom za početak. ;-)

Raznolik vrt ne dolazi preko noći. Pogotovo ne nekome tko se s tim znanjem susreće po prvi put. Zato sam odabrala promatranje biljaka koje sam sijala i sadila. Koje mjesto sam im odabrala, koliko vode im je potrebno, koliko potpore da rastu, koje biljke maknuti jedne od drugih jer ih napadaju iste životinje ili bolesti. Toliko je tu znanja potrebno da se čovjek lako izgubi i obeshrabri. Ali ne dam si više da razmišljam tako. Bez obzira na sve, te biljke su otpornije nego smo im mi u stanju priznati. I te biljke su toliko ukusne da su jednostavne bilješke "Što možda napraviti iduće godine da budu još bolje?" dovoljne.

Ali, hoće li klima biti identična svake godine? Neće. I to znači da nema instant rješenja. Samo biti prisutan, voljeti to i ne postavljati nerealna očekivanja nego dovoljna za prehraniti vlastitu obitelj. Za početak. :-)

Želim kuhati jer to volim i želim kuhati ono što volim jesti. Usput slušam kritiku. I nju sam naučila čuti drugačije. Prvo, nešto što je meni ukusno, neće biti svakome. I onda pokušam tu kritiku usmjeriti na način da pitam što bi tu točno trebalo promijeniti. Koji okus dodati? Koji izbaciti? Jer ako sam voljna eksperimentirati - a jesam, zašto ne pokušati nekome meni bitnom udovoljiti. Meni je to zabava, a dijete će mi recimo, biti sretno. :-)

Kaže Rea, fuj ti krastavci. A znam da ih jede i voli. U čemu je problem Rea? Ta kora je fuj. Ok. Tebi ću ju guliti od sada. Ako pristupim problemu na taj način, riješila sam ga. Jer to što ja obožavam koru, ne znači da treba i ona. Samo treba reći. A ja biti spremna prihvatiti razlike. :-)

Postoji ta jedna tema koja me intrigira već dulje vrijeme. Kritika. Meni je lijepo čuti pozitivne komentare, ali ipak više volim kritiku. Možda jer smo naučeni tako funkcionirati, a možda jer me ona tjera da se preispitujem i učim. Kada je hrana u pitanju više volim čuti što nekome nije bilo po ukusu.

Kada naučite nekoga zaista čuti, bez uplitanja emocija, komunikacija teče. Rijetko tko vas želi povrijediti riječima. Što više razmišljam na takav način, dolazim do boljih rješenja situacije. Smanji se drama. A imam osjećaj da je komunikacija postala velika drama. ;-)

Dok jedem većinom razmišljam o tome na koji način bi moglo bolje i mislim da je to glavni razlog zašto i dalje uživam u kuhanju. I napokon prihvaćam da je to način na koji ja funkcioniram. :-)

Za salatu su vam potrebni idući sastojci:

Rikula

Krastavci

Aronija

Kupine

Menta

Bučine sjemenke (Organica Vita)

Bučino ulje (Organica Vita)

Sol, papar

Sok limuna

Cca 5 žlica jogurta (ovdje je mamin domaći)

Feta sir

Ako vam je potrebno meso, moja preporuka je tanko rezana kuhana šunka, pršut ili bijelo meso :-)

Sve sastojke složite u tanjur, prelijte tekućim sastojcima, promiješajte i razmišljate o okusima. Gorko, ljutkasto, kiselo, slatko, slano, orašasto, hrskavo, mliječno, pepermintasto...to su okusi koji su meni prolazili kroz glavu dok sam jela ovu salatu. I baš sam uživala. :-P