Glavni uzrok svih naših strahova, gledano iz moje perspektive, su manjak informacija, djelovanja i rutine u nekim stvarima koje radimo.

Sve je u glavi.

Ako uvjerite sebe da je nešto loše za vas,tako će i biti.

Ako uvjerite sebe da je nešto dobro za vas, učinak je isti.

Put kojim sam krenula čvrst je isključivo jer se putem informiram. Umjesto da mjesecima proučavam poljoprivredu s kojom se skoro prvi put susrećem, odlučila sam otići u vrt i gledati.

Jer mi je vid primaran i na temelju njega dobijem osjećaj.

Ako je to osjećaj koji me ispuni mirnoćom, sretna sam, ali i tada posegnem za informacijom zašto imam takav osjećaj i što je potrebno dalje raditi u tom smjeru.

Kada mi se od nečega što vidim plače, znam da je vrijeme da kopam dublje i saznam zašto. :-)

Moj cilj je stvaranje održivog i raznolikog vrta za vlastite potrebe.

Svjesna sam da samo neki od nas imaju komad zemlje s kojim mogu raditi.

Malo sam tužna zbog načina na koji se pristupa tom istom komadu zemlje s kojim ljudi odluče raditi. Rijetko vidim nekoga kome je to posao iz ljubavi, a da pri tome zaista zadrže ljubav, najprije prema sebi. Ako ih znate, proslijedite ih meni. :-)

Ljudi su zaboravili prirodno liječiti zemlju. Dostupni su proizvodi za konvencionalnu poljoprivredu. I postoji taj vječiti problem s vremenom koji ovisi isključivo o nama samima.

Uzgajati za vlastite potrebe zahtijeva predanost i vrijeme. Zahtijeva promatranje prije svega i učenje na iskustvu. Zahtijeva informaciju i biranje informacije koja je u vašem slučaju izvediva i ekološki prihvatljiva za vas osobno. Zahtijeva pokušaj. Djelovanje. Pogreške na kojima učite jer vam daju mogućnost da proširite svoje vidike. I na kraju, zahtijeva veliku ljubav. Htjeli vi to ili ne. Kada sve što radite, radite s maksimalnom koncentracijom i kada ste prisutni i tijelom i duhom, dobili ste uspjeh. Jer uspjeh dolazi samo na taj način. Predanošću i djelovanjem.

Malčiranje sam zamislila kao način da nahranim mikroorganizme i životinjice koje žive u tlu. Ta je kolonija djelomično golim okom nevidljiva, ali čini sve kako bi zemlju pretvorila u humus - tlo koje će nahraniti biljku. Vrijedno rade i vuku malč pod zemlju kako bi ga preradili za mene, za vas.

Mikroorganizmi u tlu stvaraju ugljičnu kiselinu koja nakon toga izlazi iz zemlje. Ta kiselina omogućuje stvaranje prirodnog šećera u biljci koja ju upija putem sitnih otvora na listu.

Meni to zvuči kao odličan način da dobijem proizvod maksimalno ukusan s kojim je potrebno jako malo raditi u kuhinji.

Kada imate sočnu, hrskavu i slatku mrkvu, poželjet ćete ju jesti upravo takvu! To su razlozi moje težnje eko poljoprivredi. Znati što jedem i znati da sam dala maksimum od sebe kako bi biljka bila zbrinuta na prirodan način.

Zaključak je svakako da je sve to sanjarski u današnjem svijetu.

Ali tko vam je odredio što možete sanjati?

Vi sami sebi!

Nekima sam luda, nekima je svejedno, nekima je super to što radim. Na kraju dana, bitno je samo da sam ja JA, a vi ste VI. Različitost je divna stvar. I upravo smo po tome svi posebni.

Sve što mogu ja, možete i vi. Ako je to nešto čemu iskreno težite. Jer život se sastoji od učenja. A sve se može naučiti. Pitanje je samo želite li se tome posvetiti. To je sve. ;-)

SADA je sve što nam treba.